BOJE ŽIVOTA, Katarina Kunštek

Bilješka o autoru/autorici: Katarina Kunštek

Po struci je učiteljica njemačkog jezika, nedavno umirovljena (zadnje radno mjesto u OŠ Viktora
Kovačića Hum na Sutli).

Rođena je u Krapini 27. ožujka 1956.g., gdje je i završila Opću gimnaziju.

Osnovnu školu završila je u mjestu  Gornje Jesenje (KZŽ).

1978.g. diplomirala je na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji – smjer – njemački jezik / Sveučilište
Zagreb.

Oduvijek je voljela knjigu i pisanje. 

Za svoje literarne radove već kao osnovnoškolka i srednjoškolka dobivala je priznanja i nagrade.

Piše pomalo sve, ali poezija je u stvaranju ipak njen prvi odabir.

Osim javljanja na literarne natječaje, do sada nije ništa objavila u tiskanom obliku.

14. 2. ove godine njena pjesma “More ljubavi” odabrana je uz ostale za javno izvođenje i tiskana
u Zborniku na Recitalu ljubavne poezije “Željka Boc” u Mariji Bistrici.

Pjesma Tuga (gazela) odabrana je za tiskanje u međunarodnoj Zbirci najljepših gazela portala
Očaravanje, koja je u pripremi

KRATKI OSVRT-RIJEČ UREDNIKA:

Katarina Kunštek je pjesnikinja koja je u svaki svoj stih, svako svoje slovo utkala svoj život.

Ponekad tužno progovara o svojoj boli koju kao lijek zapisuje na papir.

Katarina piše o sjećanjima, o svojim snovima koje pamti još iz djetinjstva i koje sanja i u zrelim godinama.

Pjesnikinja kojoj niti jedna tema nije strana voli pisati o svom zavičaju pa poneku pjesmu piše i na kajkavskom dijalektu jasno se izražavajući, kaziva nam slike i boje koje je  kružuju i koje ona gleda na poseban sebi svojstven način.

Jako me se dojmilo kada piše SANJALA SAM…pa se u pjesmi ovako izražava:

Sanjala sam
od kad znam za snove
da je ljubav, ona prava
čista poput neba plava

Sanjala sam
da je blistaj oka
koje grije ljubav čista
sjajniji od svake zvijezde
što na noćnom nebu blista

Vidi se iz ovih stihova da progovara čistim srcem i iskrenom dušom.

Spomenuo bih kako s radošću piše o svojoj djeci i unucima, koliku joj radost i veselje u životu pružaju.
Izdvojio sam dio pjesme koju je posvetila svojim unucima(unukama).

MOJIM UNUCIMA

kad su dani hladni, dugi
sive magle kad se vuku
ja imam tri sjajna sunca 
koja liječe svaku tugu

moje prvo sunce
ljubičica moja mala
(uvijek sam je tako zvala) 
njen zagrljaj topi led
kad je duši mojoj hladno
njene ruke griju me
još kada je bila mala
imale smo “običaj”
što najviše treba baki
baki treba zagrljaj
pa i danas ona tako
uvijek kada srcu treba u zagrljaj mi poleti

Katarina piše o raznim temama i dilemama koje vam ovdje neću otkrivati.

Dragi čitaoci kada uzmete u ruke ovu zbirku znakovita imena BOJE ŽIVOTA (već vam sam naslov nagovješćuje i govori puno) .
Pjesnikinja je puna ljubavi za svih, za svakoga ima lijepu riječ, svakome pokušava pomoći koliko god je to u njezinoj moći, nesebična i uvijek pri ruci.

Draga pjesnikinjo želim ti još puno lijepih stihova koji ti dušu hrane i srce liječe.

Toliko za sada jer ne želim kvariti svojim riječima tvoje riječi, znam da će se mnogi pronaći u tvojim stihovima i da će neke pjesme pročitati više puta. Znam sigurno tko uzme u ruke ovu tvoju zbirku i počne čitati da neće moći odustati dok ne pročita i zadnji stih, zadnje slovo.

Želim ti svu sreću ovoga svijeta i neka ova zbirka pronađe put do svih onih kojih zanima poezija i topla riječ, a mi se vidimo u budućnosti između tvojih novih korica u sljedećoj zbirci…

Tvoj prijatelj po peru: Pjesnik Miroslav Borić …Lopar…Otok Rab

E-mail: katica.kunstek@gmail.com

Naslov: Boje života
Autor: Katarina Kunštek
Broj stranica: 114
Nakladnik: Redak
Godina izdanja: 2019 .
ISBN: 978-953-336-589-3
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev