DOSANJANA LIRA, Ivica Grgić

Sažetak:

Osjetim ponekad umor od zbilje, od svijeta koji plovi površinom života, buči i nameće viđenje neke nove umjetnosti koju ne osjećam, koja me ostavlja ravnodušnom i hladnom jer u meni ne budi ni osjećaj niti smisao, ne izaziva iskru znatiželje, uzbuđenosti, zanesenosti.
Onda posegnem za pjesmom nekog pjesnika koji zna ponijeti čitatelja tajanstvom poezije, koji ga bez napora i kompliciranih, nerazumljivih misli uvlači u svoj tihi, intimni svijet iskonske ljepote. Takvi pjesnici su danas rijetkost, ne žude za pompom i slavom,stvaraju za one koji se još znaju pokloniti ljepoti pisane riječi.
Zovem ih pjesnicima katakomba poezije. U tim katakombama, daleko od galame i karavana u kojima se pjesnička riječ viče, stvara i pjesnik Ivica Grgić. U tišini njegovih katakombi nastaju pjesme koje svako, pjesmi otvoreno srce, mora osjetiti.
/Snovi od finoga tkanja/

Pjesnik je rosa sa studenih gora
poseban izdanak dalekih pređa
zanesenjak to je što iznova mora
sanjati ljepotu iza svojih vjeđa.

Njegova nova zbirka pjesama Dosanjana lira tkana je od sna. Ali taj san nije otuđen od života, on reagira na zbrkanost i površnost  života, daje mu novu dimenziju smisla i neke čarobne blagosti.

Ljubav je tema koja dominira snom. Nježna, blaga, tužna i vječna. Ljubav je to  koja boli, ali ta bol je ujedno i jedina sreća, jedino u što čovjek može vjerovati. I za nju se stvaraju svjetovi, za nju poezija čini nemoguće; reciklira zvijezde i te zvijezde snagom riječi sjaje snažnije i ljepše od onih dalekih, hladnih, ugaslih, pogledu zamagljenih.
/ Zvijezde od staniola/

Večeras zapali prašnjave svijeće
duša čemerna, umorna od bola
žudi za plamom starih vremena
i zvijezdama sjajnim od staniola.

Niz pjesama nosi duboki misaoni karakter. Zanimljivo je razmišljanje autora o povezanosti srodnih duša u vertikali vremena u kojoj se autor javlja kao medij nekog davno otišlog pjesnika koji iz mraka vremena u um autora utkiva stihove i misli.
/Tko mi to u jedra puše/

Stihovi su moji osmjeh davnih pređa
eho što se javlja kao smiraj duše
u postelji kad sanjam zatvorenih vjeđa
netko neznan u jedra mi puše.

Pogrešno bi bilo reći da se pjesnik udaljio od socijalnih problema jednog neuređenog, stihijskog, uništenog društva. On osebnu osjetljivost pokazuje prema aktualnim društvenim temama. Koliko simpatije iskazuje prema siromašnima i poniženima, toliko ironije i jetkosti prema bahatima i neosjetljivima.
/ Elita/

Laž je sve više dio kulture
ubijmo istinu u tome je spas
dok kraj nas nepravde jure
nemamo potrebu podići glas.

Na kraju treba spomenuti skladan, razumljiv i čist stih koji svoju karakternu crtu crpi u jednostavnosti poetske ljepote vjeran rimovanom katrenu.
Toplo preporučujem zbirku Ivice Grgića Dosanjana lira svim ljubiteljima prave, nepatvorene pjesničke riječi.

Marija Juračić, prof.

Bilješka o autoru/autorici:

Ivica Grgić, pjesnik iz Valpova, piše poeziju više od dvadeset godina. Do sada je izdao dvije zbirke pjesama; Lađe od papira i Pod uličnom lampom.

Ključne riječi:
Ivica, Grgić, Dosanjana, lira, pjesme

Link: http://rodrigobivar.webs.com/apps/blog/
E-mail: Ivica Grgić

Naslov: Dosanjana lira
Autor: Ivica Grgić
Broj stranica: 90
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2013.
ISBN: 978-953-336-058-4
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev