MODA KAO DRUŠTVENI JEZIK (2010)

Sažetak:
Autorice Anči Leburić i Marina Štrk u studiji pod nazivom Moda kao društveni jezik ilustriraju dio rezultata dobijenih u sociološkom istraživanju društvenoga ponašanja mladih u Splitu.
U uvodnom dijelu studije daje se povijesni razvoj mode koju autorice tretiraju kao društveni fenomen. Određujući modu u tom i takvom kontekstu, ona se situira u specifičnom povijesnom okviru koji nikada nije bio odvojen od societalnih karakteristika mode. Takve pretpostavke prate raspravu o različitim društvenim promjenama koje su na društvenoj sceni uzročno-posljedično uvjetovale sve ono što se s modom zbivalo.
Bez obzira na pristup, kontekst ili značenja koja se modi pridaju u određenom vremenskom razdoblju, ona je uvijek predstavljala jednu od najvažnijih društvenih i gospodarskih pojava u suvremenosti, pa je tako bila i najpouzdanije mjerilo za utvrđivanje psiholoških, psiho­analitičkih, ekonomskih i mnogih drugih motivacija čovječanstva.
Iz istraživanja Društvenog ponašanja mladih čija je terenska faza realizirana krajem 2007. godine, na splitskoj Katedri sociološke metodologije (na Filozofskom fakultetu u Splitu), ispitivala su se neka kulturološka obilježja mladih, kako provode svoje slobodno vrijeme, njihov odnos prema prostoru i prometu, ponašanju na javnim mjestima (bontonu), stavove o modi i modnim izričajima, stvaranju i kreiranju osobnog identiteta, kao i mogućnostima simboličkog komuniciranja modom, te razinu samopoimanja ispitanika. U tom kontekstu istraživanja društ­venosti mladih, ispitivan je i fizički (tjelesni) izgled i svjesnost mladih o vlastitom modnom i osobnom izričaju u društvu.
Bilo je intervjuirano ukupno 1830 mladih ispitanika u kompleksnom anketnom istraživanju izvedenom u kombinaciji s intervjuom kao istraživačkom metodom. Uglavnom su to bili mladi iz bolje obrazovanih obitelji i urbanoga porijekla, te osrednjeg imovinskog statusa. Riječ je o izrazito druželjubivim osobama, koje su željne zabave različitih formi i novih poznanstava. Svoje slobodno vrijeme većinom kreativno planiraju i posebno su aktivni u vlastitom razvoju. Ipak, mahom ih još uvijek financiraju roditelji, što znači da je još uvijek na djelu sindrom produžene mladosti. Sve su to značajni aspekti kolektivnog / društvenog ponašanja mladih u Hrvatskoj.
Dalje, autorice zaključuju o identifikaciji mladih na osobnim i društvenim razinama, kao o bitno simboličkoj komunikaciji. Moda ih identificira i određuje kao osobe koje u suodnosu sa društvom teže prikazati svoju pripadnost i orijentaciju. U tom smislu, moda je odraz njihovoga identiteta, ali i sredstvo kojim se manipulativno utječe na te mlade. Modna industrija uspostavlja prevlast nad mladima, kreira njihov ukus i ubire profit.
Možda jedan od značajnijih zaključka jest da mladi modom komuniciraju. Premda se u toj komunikaciji neprestano javljaju raznorazne poteškoće, ipak se moda uz dizajn iskazuje kao nevjerojatno otvoreno životno područje koje na svjetskim razinama ujedinjuje različitosti, sintetizira brojne običaje, ukuse, estetske i društvene preferencije mladih. Pritom oni modu artikuliraju kao sustav objektiviranih i institucionaliziranih pravila vlastitoga simboličkog odnosa spram društva u kojem žive, spram društvenih grupa kojima pripadaju, kao i prema skupinama vršnjaka u kojima se razvijaju itd.
Autorice procejnjuju značajnim što mladi u suvremeno doba vizualno konstruiraju mnoge kulturološke dimenzije vlastitoga življenja. Sve to oni kontekstualiziraju u vlastite životne stilove, nadmeću se za marke, logove, brendove i razne odrednice vezane uz modu, modnu industriju i modni dizajn.
Upravo tu su istraživačice iznalazile univerzalnost mode kao društvenoga jezika, naslovivši tako i ovu studiju. Neverbalno komunicirajući modom, naši mladi ispitanici i ispitanice zapravo „govore“ različitim jezicima, šalju brojne poruke i tako indirektno utječu na kreiranje niza društvenih odnosa, a u konačnici i na kreiranje svoga društvenoga ponašanja. Sve to ih opet čini društvenim bićima. Prema tome, mladi trebaju modu i ona treba njih.

Bilješka o autoricama:
Anči Leburić, redovna je profesorica na katedri sociološke metodologije, Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu. Objavljuje znanstvene radove iz metodologije društvenih i humanističkih istraživanja, te empirijske studije iz posebnih sociologija. Nositeljica je kolegija na preddiplomskim, diplomskim i doktorskim studijima u zemlji i inozemstvu. Urednica je nekoliko biblioteka u kojima se objavljuju metodološke i sociološke studije. Vodi i sudjeluje u međunarodnim projektima u kojima se istražuju razvojne, kulturološke, medijske, socijalno-ekološke, urbane i dr. teme. Članica je nekoliko stručnih asocijacija, te predsjednica Splitske podružnice Hrvatskoga sociološkog društva od 2006 god.

e-mail: Anči Leburić
web: www.ancileburic.com

Marina Štrk, studentica II. godine diplomskog studija jednopredmetne sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjeluje u istraživanjima, te objavljuje empirijske radove iz posebnih sociologija. Usavršava se u području sociologije mode. U sklopu kolegija Suvremene metodološke paradigme u sociologiji 1/2 održavala je seminare na predmetima čija je nositeljica prof. dr. Anči Leburić (2008./2009). Sudjelovala je na međunarodnoj konferenciji Na putu ka dobu znanja (2009./2010.) u Splitu.
Članica je Vijeća Odsjeka za sociologiju, Povjerenstva za izdavačku djelatnost Filozofskog fakulteta u Splitu i Hrvatskoga sociološkog društva.

e-mail: Marina Štrk

Naslov: MODA KAO DRUŠTVENI JEZIK
Autor: Anči Leburić, Marina Štrk
Broj stranica: 130
Nakladnik: Redak
Godina izdanja: 2010.
ISBN: 987-953-7595-15-7
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev