NOVO SJEME, Mario Škorin

Sažetak:

Američki arheolog u Londonu je zbog kontroverznog predavanja u kojem stavlja naglasak na upletanje inteligentnih bića u kreiranje čovjeka. Da bi ga privoljeli na televizijsku emisiju u kojoj bi pojasnio svoje stavove, čelnici mu uz honorar nude i kartu na novom superluksuznom brodu i on pristaje, htijući sebi priuštiti nekoliko dana odmora. Na brodu ga presretne novinarka željna ekskluzivnog intervjua, no on je odbija, još uvijek pod dojmom novinarske bahatosti, nakon tragične smrti supruge u avionskoj nesreći u kojoj je izgubio i dragog prijatelja. Na putu prema New Orleansu zadesi ih neočekivano nevrijeme i oni se nađu na dnu Atlantika u istraživačkoj bazi izgrađenoj u pradavna vremena. Istovremeno, saznavši da mu se na brodu nalazi i nećakinja, američki kongresmen upetljan u zakulisne radnje oko potapljanja broda, izvrši samoubojstvo i zbog osvete i grižnje savjesti tajne dokumente šalje šefu specijalnog odjela FBI-a. Uskoro, on pogine pod čudnim okolnostima, no uspio je izraditi kopiju i poslati je na tajno mjesto. Informacija stiže do samog predsjednika i on poduzima sveobuhvatnu istragu

Izvadak iz recenzija:

„Iako fabula romana nije područje koje preferiram, ovo izuzetno djelo bolje je barem za četiri koplja od djela koja se, kao prijevodi sa stranih jezika,  serviraju kao dobra književnost hrvatskim čitateljima.“
Pero Mioč
umjetnički savjetnik (u mirovini) HNK Šibenik

„Izuzetno djelo s napetom radnjom koje u osnovi i ne mora biti SF i kojem jedino još nedostaje nastavak.“
Emil Podrug
kustos Muzeja Grada Šibenika

„Prije svega, želim da naglasim da mi se dopada tematika kojom se roman bavi u djelu, a predstavljajući utrnulost i bezvoljnost savremenog čovjeka i njegovog šablonizovanog života, svjetske igre moći – žrtve i gospodari, kao i upečatljivost svježih dešavanja: krv – nafta; hrana, ljekovi – oružje. Prikazuje učaurenost nauke i statičnost savremenih intelektualaca i istraživača. U djelu se uočava  lagana ironija, “dozira se”, pa nije gorka, već je više intelektualno iritantna, blago provocira.
Izdvojila bih citat na početku romana iz Prve knjige Mojsijeve (26.4), koji shvatam  kao svojevrsni moto djela, naglasak je upravo na: “… blagoslovit će se svi narodi na zemlji “, jer rekla bih, suprotno prikazuje roman; niti su narodi blagoslovljeni, niti čovjek –  primjeri svakodnevnice, (života u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti) utabane staze čovječanstva. Mislim da je autor uspio na pravi način,  bez naporne, oštre ili zamorne gorčine da lagano uđe, prati, predstavlja i analizira tematiku, stvarajući književne aktere i njihove situacije. U tu svrhu vrlo je pažlivo na početku djela suprotstavio dvije strane života: Virus modernog visokog društva i Filozofiju običnog čovjeka.
U daljem pripovjedačkom postupku ističem uspješnu deskripciji na početku Prvog i Drugog poglavlja, upečatljivost slike, osjećanja i atmosfere, čemu doprinosi i sugestivnost odabranih sintagmi: “crni taksi”, “teška muka”,   “tamni oblaci”, “tmurni dan”, “zlokobni odsjaj vode” . Interesantna je i kontrastna odrednica: tamnoputi vozač/ bijeli turban, ili osmijeh naspram turobnosti, sivog okruženja. Pametno je odabrano, a čini mi se i umjetnički iskorištena širina koju pruža Er forma, treće lice pripovijedanja, odlike auktorijalnog romana. Takođe, uspješna je i sporadična upotreba retrospekcije koja se javlja, retorska  pitanja su efektna, primjetna su u odgovarajućim momentima, na pravom mjestu, bez pretjerivanja ili nagomilanosti. Pohvaljujem uspjelost dugih rečenica, ukomponovanost elemenata mistike, tj. narodnih predanja,kao i  “kulta” Žila Verna, ili pjesme Homerovih sirena.“

Julijana Karadžić
dipl. prof. jezika i knjizevnosti
Podgorica, Crna Gora

Bilješka o autoru:

Rođen i odrastao u Šibeniku 1960. godine, u međuvremenu proputovao svijet,  bavio se različitim poslovima tijekom života ali još kao dijete, potpomažući se teleskopima  na terasi šibenske Gimnazije, uz nesebičnu pomoć Dragana Roše i drugih entuzijasta, podizao pogled prema zvjezdanom nebu pitajući se je li sve baš tako kako izgleda. Od tada, rasla je želja za osobnim iskazom prostora i društvenih odnosa u kojima živi. Ovaj roman, ideja kojeg je, uz bilješke i preinake,  nastajala još u to rano doba pod utjecajem tadašnjih istraživača, pisaca SF-a, klasične književnosti, krimi priča i svjetskih religija, prvi je takve vrste, no zasigurno ne i posljednji, barem tematski orjentiranih prema SF-u ili onom što se čini da SF danas jest.

Ključne riječi:

Crni taksi, Novo sjeme, Veronika Miletich

E-mail: Mario Škorin

Naslov: Novo sjeme
Autor: Mario Škorin
Broj stranica: 388
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2012.
ISBN: 978-953-7595-83-8
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev