POUKA BEZ ZVUKA, Marina Bistrović, Marko Musa, Ivan Žganec

Sažetak:

Marko Musa:

Da napustim grad?
Izvan grada su druga naselja,
izvan ljudi su značenja,
iznad značenja su namjere,
namjere su te koje bole.

Pobjegao bih toliko daleko,
ali i dalje bi me namjera pratila.
Imao bih namjeru da odustanem od svoje vrste
i tako bi nosio jako značenje,
nestalo bi sa mnom, ali naraslo jako i odvažno.

Ostat ću na mjestu,
poskidat ću namjere s neba
da bi ljudima dao značenje,
zatvorit ću ih u male knjižice.
Moja namjera je dobra,
ali mi je značenje slabo.
Ako je namjera prije značenja,
što mi je činiti?
Želim li značiti nešto
ili namjerno ne ostaviti trag?

Marina Bistrović:

Najveća moja maska je moje tijelo;
i ruke i noge,… ma ono cijelo!
tek negdje,
u toj masci se skriva
ono „Ja“ zbog kojeg tijelo živo biva.

najveća čovjekova maska je njegovo tijelo,
a On je tako maskom opsjednut
da je zaboravio Svoj životni put,
a to tako biti ne bi smjelo.

Moje tijelo polako stari,
ali Moja duša za to ne mari!
upoznajem Istinu bijelu,
a neću stati dok ju ne upoznam cijelu.

Ivan Žganec:

Postojali su jednostavni principi i načela univerzuma koji su govorili da je svaki tvoj trenutak u životu apsolutno savršen. Pitanje je samo jesi li sposoban uvidjeti lekciju i zadaću date situacije! Oni kao da su zaboravljeni, na trenutak. Živa energija stvaranja je između tebe i mene, zemlje i neba, ovih riječi i tvojeg duha, noći i dana. Ako si sposoban uvidjeti jednostavnu istinu života, možda ćeš uspjeti razviti krila percepcije i učiniti najveću stvar u svom životu – postati ljudsko biće!

Ponekad se kao kameleon pokušavamo prilagoditi okolini iz razloga jer imamo potrebu da se skrivamo pred očima istine, ali istina vidi sve. Umjetne boje neće zauvijek čuvati tvoju kožu. Vukovi dobro vide i po mraku. Kada se pojavi mjesečina, koja te razotkriva, oni neće imati milosti prema tvojem biću. Tvoj duh je svetinja, kruh koji te hrani, svjetlost svijeta i sjeme života. Duh je zlatno žitno polje, slatka voda i slobodna ptica. Samo pokazavši svoje prave boje i lice, oslobodit ćeš nasljedne patnje ostavljene od generacija guštera koji su se htjeli prilagoditi ne znajući da mogu biti ono što jesu, biti svoji.

Život je voda, ako dlanove dovoljno stisneš, možda ju zadržiš.

Bilješka o autorima:

Marko Musa:

Rođen u Osijeku, 15.3.1991. Zbog ratnih okolnosti, često se selio i stoga pohađao četiri različite škole, tri osnovne i jednu srednju. Trenutno završava studij povijesti i pedagogije u Osijeku, te se nada izbjeći zamku stalnog zaposlenja u RH. Pisati je počeo prije tri godine, a zbirka Pouka bez zvuka njegova je prva suradnja na tom području.

Marina Bistrović:

Rođena u Osijeku, 19.8.1990. godine, gdje se i školovala. Završila je stručni studij ekonomije-smjer trgovina u Osijeku.
Njezin interes ka povećanju duhovnog, psihičkog i fizičkog zdravlja usmjerio ju je prema obrazavanju u granama fitnessa i masaža, a ljubav prema pisanju, posebice pjesmama, razvila se još u osnovnoj školi.

Ivan Žganec:

Rođen u Koprivnici 17.3.1984. Životna inspiracija tjera nas na ova čudesna životna putovanja. Ta inspiracija, taj moment okupio je ovo troje ljudi koji su u jednoj knjizi ujedinili i stvorili djela koja pišu njihove životopise.

Ključne riječi: Pouka, zvuk, pjesme, priče, put, duša, život, ljubav, priroda, zalazak, dodir, praznina, duhovost

Naslov: Pouka bez zvuka
Autor: Marina Bistrović, Marko Musa, Ivan Žganec
Broj stranica: 208
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2015.
ISBN: 978-953-336-205-2
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev