SOCIJALIZACIJA DAROVITE DJECE

Sažetak:

Studija Socijalizacija darovite djece objavljuje se kao knjiga br.15. u biblioteci Istraživačke studije nakladnika Redak iz Splita. Autorice Anči Leburić, Maja Ljubetić i Tea Radić interdisciplinarno i timski su istraživale fenomen darovitosti. Razvijajući empirijski pristup, elaboriraju i društvene okolnosti provo¬đenja istraživanja. Polaze od temeljne pretpostavke o darovitoj djeci kao potencijalnoj skupini kreatora i nositelja drugačijeg, novog i  originalnog u svim aspektima društvenoga života i rada u Hrvatskoj. Uz pomoć njih zemlja bi možda uspijevala izlaziti iz nemogućih labirinata neznanja, nesposobnosti, korupcije i nesnalaženja u vrtlozima recesija, kriza i besperspektivnosti. To bi bila nekakva potencijalno novija iskustva u kreiranju društvenosti različitih tipova i sadržaja.

Nedvojbeno se takav stav i potvrdio u ovom empirijskom istraživanju, jer i roditelji i odgojitelji i učitelji uistinu smatraju izazovom baviti se intenzivnije darovitima, s više pozitivne energije i entuzijazma. Jasno, tu su nužni i društveni napori uz stvaranje objektivnih pretpostavki za primjereno tretiranje istra¬živanoga fenomena. Posebno se u studiji ističe nužnost napora u ubrzanijem razvijanju „društva znanja“, kao humanog, demokratskog, bogatijeg i poželjnijeg sistema društvenog življenja.

Istovremeno naglašava se presudnija društvena uloga vrijednosnoga konteksta poimanja darovitosti kao fenomena, kao i vjerojatnost da će roditelji bez obzira na stupanj svoje ob-razovanosti, uz osposobljenije i stručnije odgojitelje i odgojiteljice prije otkrivati i primjerenije odgajati darovito dijete. Dakle, obrazovanost bi se u svakom slučaju na vrijednosnoj ljestvici trebala penjati na više.

Naime, Leburić smatra kako su još uvijek nepovoljne društvene okolnosti, kao i društvena pozadina i vrijeme u kojemu su realizirale ovo istraživanje. U tom složenom razdoblju društvenoga razvoja u Hrvatskoj, prisutne su bile brojne nepogode, među kojima naročito izdvajaju: (1) osiromašenje većine društvenih slojeva, (2) osjetljivost u individualiziranim pristu-pima odgoju djece i mladih, (3) diktaturu egoizama različitih vrsta i provenijencije (ekonomske, intelektualne, moralne, vrijednosne i drugih), (4) rasulo i kaos unutar vrijednosnoga sustava, (5) rađanje novih tipova zajednica u kojima se darovitost još teže razotkriva, (6) pluralizaciju životnih stilova, u kojoj bujaju neobiteljski tipovi ponašanja, čija ključna dimenzija postaje stres, (7) društvenost i njena tipologija postaju nevjerojatno ranjivi i krhki.

Autorice zaključuju da će sveukupni socijalni, kognitivni i emocionalni konstrukt (razvoja) darovitoga djeteta biti generalni plod svega ovoga što se u društvu događa i dimenzionira u njihovoj (bez obzira kako kvalitetno) subjektiviziranoj svakod¬nevnici. Suvremenom roditeljstvu u takvim je kontekstima još teže razvijati se i oplemenjivati darovitost svoje djece.

U sprovedenom anketnom istraživanju u proljeće 2009. godine, ispitani su odgojitelji iz splitskih predškolskih ustanova, te nastavnici iz splitskih osnovnih škola. Verificirale su se istra-živačke hipoteze o društvenoj kontekstualizaciji fenomena darovitosti, ali u jednom drugom (obrnutom) smjeru. Naime, darovita djeca kao personalizirane jedinke i individualizirana društvena bića u manjoj mjeri kreiraju svoje društveno okružje, negoli je to poželjno. Zapravo, u većoj mjeri to okružje „modelira“ njih, negoli daroviti njega. Očito je po srijedi i na djelu preokrenuti društveni diskurs, kada je riječ o darovitosti.

Ne potvrđuju se one hipoteze po kojima se kompetentnost roditelja i stručnjaka intenzivira kada su u pitanju daroviti, jer u formiranim interakcijama ne štima sve kako bi trebalo. Stoga se čini značajnim kod darovite djece senzibilizirati okolinu (primarno obiteljsku) u kojoj oni svakodnevno žive i borave, posebno se orijentirajući na njihovo socijalno i emotivno življenje. Dakle, ne usmjeravati socijalizaciju isključivo i jedino u smjeru zadovoljavanja kognitivnih potreba darovite djece, već podjednako ili čak i naglašenije sistematski kreirati socijalno okružje u kojemu će se dijete (između ostaloga) i emocionalno razvijati kao svako drugo (prosječno) dijete.

Konačno, autorice sugeriraju da se svakako radikalnije reorganizira obrazovni sustav, s ciljem njegovoga maksimalnog individualiziranja kada su u pitanju daroviti i to na svim razinama školovanja. Tako bi se efikasnije osiguravao slobodniji razvoj darovite djece, njihovih interesa i potreba. Dakle, u općoj socijalizaciji darovitih nije toliko bitno tko i u kojoj mjeri preuzima ključne obrazovne i odgojne uloge, već je daleko važnije da te uloge budu mudro usklađene, vješto i znalački isprogramirane, jer jedino tako mogu doprinositi sveopćem razvitku darovitosti. Osim takve usklađenosti, još je važnija konačna realizacija tih zamisli, ideja i želja.

Bilješka o autoricama:

Anči Leburić redovna je profesorica na katedri sociološke metodologije, Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu. Objavljuje znanstvene radove iz metodologije društvenih i humanističkih istraživanja, te empirijske studije iz posebnih sociologija. Nositeljica je kolegija na preddiplomskim, diplomskim i doktorskim studijima u zemlji i inozemstvu. Urednica je nekoliko biblioteka u kojima se objavljuju metodološke i sociološke studije. Vodi i sudjeluje u međunarodnim projektima u kojima se istražuju razvojne, kulturološke, medijske, socijalno-ekološke, urbane i dr. teme.

Članica je nekoliko stručnih asocijacija, te predsjednica Splitske podružnice Hrvatskoga sociološkog društva od 2006 god.

E-mail: Anči Leburić

Maja Ljubetić izvanredna je profesorica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Splitu, čija je i pročelnica. Objavljuje znanstvene radove, knjige i priručnike iz predškolske, školske i obiteljske pedagogije. Nositeljica je kolegija na preddiplomskim i diplomskim studijima u zemlji i inozemstvu. Suradnica je na projektu (MZOŠ) pod nazivom Nove paradigme ranog odgoja, te članica Instituta William Glasser – SAD i Instituta za razvoj potencijala sve djece – Pariz.

E-mail: Maja Ljubetić

Tea Radić studentica je diplomskog studija jednopredmetne sociologije, istraživačkog usmjerenja, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Tema završnog rada bila joj je Profiliranje ovisničkog ponašanja mladih u filmskoj industriji (pod mentorstvom prof. dr. sc. Anči Leburić). Surađivala je kao anketarka/intervjuerka u sociološkim projektima i istraži¬vanjima na Odsjeku za sociologiju u Splitu. Članica je Kluba mladeži Hrvatskog Crvenog križa.

E-mail: Tea Radić

Naslov: Socijalizacija darovite djece
Autor: Anči Leburić, Maja Ljubetić, Tea Radić
Broj stranica: 120
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2011
ISBN: 978-953-7595-60-9
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev