TOMA, Marija Juračić

Sažetak:

Radnju romana „Toma“ autorica je smjestila u ambijent maloga gradića na jednom sjevernojadranskom otoku koji bi mogao biti Raj na Zemlji da nema divlje privatizacije i pokvarenih političara slizanih s ljudima sumnjiva morala koji ne prezaju od kriminala da ostvare svoje sebične ciljeve. Toma, profesor književnosti i njemačkog jezika po smrti svoje bake, vraća se na otok svojih pradjedova da tamo ostane, da stvori egzistenciju za sebe i svoju buduću djecu. Njegovo atraktivno imanje nađe se u središtu interesa lokalne mafije koja se ne ustručava počiniti i ubojstvo da prigrabi Tomino nasljedstvo. Toma se na duhovit i neočekivan način suprotstavlja lokalnim moćnicima i uspijeva sačuvati svoje imanje. Čovjek bez posla i bez nade da će ga na rodnome otoku ikada dobiti, snalazi se na razne načine da opstane.

Mladić je to široke kulture, vrstan jedriličar, čovjek vezan uz more, visokih ljudskih kvaliteta, ali s malo pomaknutim shvaćanjem poštenja. On je snalažljivi mangup koji će počiniti i etički dvojbeno djelo da spriječi veće zlo, ali je prema ljudima i svome poslu odgovoran i krajnje uviđavan.
Toma živi jednostavan i lijep život pun uzbuđenja, ali istodobno smiren, ispunjen ljepotom i užitkom postojanja. On slijedi savjete svoje pokojne bake po kojima čovjek može živjeti kao kralj i bez novca.

Toma je spadalo koje zna uživati u svemu što mu svakodnevica donese. No, kada mu jedan buran dan nanese na životni put djevojku Sanu, Toma osjeća da mora ozbiljnije shvatiti život.

– Božidar Pasarić

Bilješka o autorici:

„Toma“ se rodio iznenada. Nametnuo mi se početkom ljeta dok sam promatrala obiteljske fotografije iz vremena dok je moja obitelj živjela na jednom dalmatinskom otoku, Lopudu, a je se još nisam niti rodila.

Slike prikazuju stijene, more, kamene kućice, moja dva starija brata u igri pješčanim plažama, pogrbljene masline, jedrenjake u igri s vjetrom.
Tihi idilični život predstavljaju ti naši otoci u mojoj mašti. Kadgod sam otišla na neki otok, uvijek sam napunila dušu. Zaljubila sam se u Cres, njegove žitelje, uživala u prekrasnim pitomim vizurama, stadima ovaca, konobama u kojima vas časte sirom, pršutom, maslinama, finim crnim vinom.

Prigrlila sam i Molat, njegove uvale, stare, obnovljene kuće, prekrasne vrtove. Tu sam prvi put probala žižulu, plivala bez straha kilometrima u daljinu zatvorenog mora, uživala u miru i prijaznosti domicilnog stanovništva, u šušuru i kretanju ljetne sezone kada se malena lučica napuni jahtama i brodicama.

A znala sam da vidim samo jedno, ono lijepo lice otoka. Putnik namjernik ne vidi koliko truda treba da se motika usiječe u tvrd kamen, da se od kamena slože gromače, da škrta zemlja da svoje blago.

Putnik namjernik ne vidi s koliko strpljivosti i vjere žene, nekada u crno zavijene, gledaju na morsku pučinu očekujući.
A more daje i uzima. Ima mene puno u Tomi, u želji da se život provede ljepše, drukčije, vrjednije…

Ključne riječi: Roman, Toma

Link: http://julijetabek.blog.hr/
E-mail: Marija Juračić

Naslov: Toma
Autor: Marija Juračić
Broj stranica: 104
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2013.
ISBN: 978-953-336-078-2
Tisak: digitalni tisak knjiga – print na zahtjev